DSL (Digital subscriber Line) odnosno ADSL (Asynchronus DSL)kao njegova
podvrsta prvotno su osmišljeni za potrebe prijenosa TV programa i videa
na zahtjev preko klasiène telefonske linije. Razvojem raèunalnih mreža
kao i sve veæe digitalizacije u svim podruèjima komunikacija, dobivaju
i drugu primjenu.
Što znaèi pojam Širokopojasne komunikacije (Broadband communication) ?
Poznato je da se preko klasiène bakrene telefonske parice može bez
problema prenositi opseg frekvencija koji se koristi za prijenos
govorne informacije tj. 300 Hz do 3400 Hz.
Meðutim takve parice,
posebno ove današnje koje su poboljšane i usavršene, mogu prenositi i
signale frekvencije daleko više nego što je potrebno za obièan govor.
Prema tome, potrebno je na oba kraja «samo» dodati nekakve uredaje i
prijenos informacija može krenuti na «širokom pojasu frekvencija» tj.
širokopojasno, a to znaèi daleko efikasnije, po moguænosti što više
razlièitih informacija «ugurati» u isti par žica i prenijeti ih
istovremeno bez opasnosti da se meðusobno ometaju.
Možemo primijetiti da smo kroz ISDN veæ neko vrijeme na podruèju širokopojasnih
komunikacija. Drugi znaèajni predstavnik širokopojasnih komunikacija je
DSL (Digital subscriber line) - digitalna pretplatnièka linija.
Gledano
površno tu i nema velike razlike: ISDN i DSL rade sa digitalnim
signalima, oba omoguæavaju dvije (ili više) istovremenih veza, što je
jako važno za samog korisnika.
Ipak, DSL se dosta razlikuje od ISDN-a:
* Brzina prijenosa podataka znaèajno je veæa kod DSL-a nego kod ISDN-a, a pogotovo klasiènog modema.
* I dalje se koristi se postojeæa telefonska linija bez ikakvih preinaka.
* Korisnik je neprekidno ON LINE.
* Klasièna telefonska usluga se ne prekida u sluèaju ako doðe do prekida na prijenosu podataka.
Nedostaci DSL-a:
* Brzina prijenosa vrlo je osjetljiva na udaljenost od centrale i na kvalitetu linije.
* Brzina primanja i slanja podataka nisu iste.
* Usluga nije uvijek dostupna.
Što je ADSL?
ADSL (Assymetric DSL) je podvrsta DSL-a. Asimetriènost (A)znaèi da je
brzina primanja podataka (downstream ili downlink) znaèajno veæa od
brzine slanja podataka (upstream ili uplink). Tu se vodilo raèuna o
prosjeènom korisniku koji puno više skida podatke nego li ih upuæuje u
mrežu. Osim ADSL- a postoje još VDSL, SDSL, RADSL ali se daleko manje
koriste.
Princip rada ADSL-a
Telefonska linija se pomoæu jednostavnog filtra (splitter) podijeli u
frekvencijskom smislu, na dva dijela. Jedan dio linije se koristi za
klasiènu telefonsku govornu komunikaciju (ili npr. faks, pa i obièan
modem, ako to još uopæe ima smisla) , što znaèi da odvaja 0 - 4 KHz za
tu potrebu. Ostatak potencijalnog frekvencijskog opsega koristi se za
prijenos podataka preko raèunala! (sl.1).
sl.1
Upravo taj ostatak frekvencijskog opsega odlazi na ADSL modem (!),
ustvari ADSL primopredajnik koji se struèno naziva ATU-R (ADSL Terminal
Unit - Remote).
Njegov osnovni zadatak je da primi podatke i proslijedi
ih dalje, bilo jednom raèunalu ili veæem broju raèunala u lokalnoj
mreži (LAN). Naravno i u obrnutom smjeru.
Blok shema veza osnovnih
ureðaja u ADSL sustavu prikazana je na slici 2.
sl.2
Na strani davatelja usluge (T - COM-a) nalazi se oprema koja stvarno
omoguæuje ADSL. To je tzv. DSLAM (DSL Access Multiplexer).
Radi se o
digitalnom multipleksnom ureðaju koji prikuplja podatke sa više ADSL
linija, udružuje ih u jedinstveni spoj visokog kapaciteta i spaja na
Internet, vodeæi raèuna o adresama korisnièkih raèunala.
Razdvajanje signala
Veæ smo rekli da se poseban dio frekvencijskog spektra koristi za
govornu informaciju, poseban za slanje podataka (upstream), a poseban
za skidanje podataka (downstream).
Za to razdvajanje koristi se
modulacijski sustav koji se naziva DMT (Discrete Multitone). DMT dijeli
raspoloživo frekvencijsko podrucje u 247 kanala širine 4 KHz, kako je
prikazano na slici 3.
sl.3
Podaci se odašilju i primaju preko svih kanala. Sustav nadzire sve
kanale i za trenutni prijenos odabire samo one u kojima je situacija
najbolja u pogledu prijenosnih karakteristika.
Na slici 4 prikazan je
odnos signal/šum na kanalima i utjecaj tog odnosa na kvalitetu
prijenosa.
sl.4
Taj dio komunikacije najslièniji je frekvencijskom multipleksu.Drugi
dio je vremenski multipleks i multipleks paketa. Ovo drugo je novi
pojam koji spominjemo i o njemu æe biti više rijeèi kod raèunalnih
mreža jer je to tipièno za njih.
Modulacija i organizacija podataka u okvire
Digitalni signali - podaci kroz sustav se ne šalju na naèin kako ih
obièno prikazujemo, a to je u obliku pravokutnih signala, veæ se uz
pomoæ njih vrši modulacija odgovarajuæih prijenosnih frekvencija.
Koristi se kvadraturna amplitudna modulacija (QAM), za koju znamo da se
koristi za prijenos digitalnih signala (sl.5).
sl.5
Prije same modulacije podaci se organiziraju na pogodan naèin u okvire
(frame) i dalje se prenose kao nekakve cjeline.U jednom okviru kojeg
nazivamo super_okvir nalazi se 68 okvira , èije je zajednièko trajanje
17 ms.
U okvirima se pored podataka koje raèunalo isporuèuje modemu
nalazi i odreðeni broj drugih podataka koji su neophodni za sveukupno
funkcioniranje sustava.Skupine tih podataka su podaci za provjeru na
bazi redundancije - crc , podaci za korekciju greške - FEC i podaci
potrebni za rukovanje i administriranje mreže - O&M (sl.6).
sl.6
Osim njih tu su i skupine podataka potrebne za sinkronizaciju, koja se
vrši prilikom aktivacije ADSL modema, ali i tijekom samog prijenosa.
Josip Rasinec, dipl.ing
|
